Olivija 가사

Ko cvijeta dva Olivija i ja rasli smo u basti naseg sna al' godine su prosle pored nas dugo vec joj nisam cuo glas Moja duga putovanja uvijek sam i ona sama sa sam tu al' mozda necu naci nju Olivija, upali svjetlo sad da nadjem put Olivija, otvori vrata ja sam opet tu Olivija, zar neces primit' ovaj mali cvijet Olivija, zar nismo vise isti svijet Olivija sad ima zivot svoj djevojcicu i mali topli dom nece vidjet' moje suze nece cuti pjesmu moju nikad vise nece znati gdje sam ja Olivija, ti ne znas kako nocas placem ja Olivija, kraj nase rijeke sjedim, ali sam Olivija, na staroj klupi pise ti i ja i ime tvoje, Olivija ime tvoje, Olivija