Patuljci u vrtu 가사

na tvojim vratima ne stoji ime a momci sa automatima glume patuljke u vrtu još si budan sjediš uz prozor i promatraš grad u dolini dolje je mirno i bezbjedno stari moj još uvijek satovi zvone s remize su krenule jutarnje tihe kolone izlaze novi izlaze naivni lakomi njima se više ne gine èuèe u sjeni i èekaju sunce da sine mali su stali i stisnuli zube pa ne èuju trube i ne vide sijede što vode iz crvenih magli ih mame fantomi slobode junaci što lete u kljunu gavranu više ne prijete gavran je ptica slobode a puku što ostane znalci su poslali rode rode rode