23. Prosinac 가사

23. prosinac, 2 sata posle ponoci Zvoni telefon, poziv iz bolnice Sve mi je bilo jasno, ne Ref. Samo ostaje nada da vrijeme Sad lijeci sve rane I da bog ce mi dati sad snage Prezivjet te dane Sad jos osjecam miris tvog tijela U nasem krevetu lezi po svud I neispijena salica kave Stalno podsjeca nemam kud Nova zora polako sad svice Ali tebi to svejedno je I nema veze sto pjevaju ptice Jer to gore sad ne cuje se Ref. Ne znam sto sad da radim sa sobom Nosim neizbrisiv trag Nikad vise tvoj sapat na uhu Otvaram prozor zagusljiv je zrak Brzo oblacim kaput na sebe Zurno izlazim na ulicu Bas je dobro sto kisa rominja To nisu suze na mom licu Jos pamtim sve nase posljednje rijeci Taj cvrsti zavjet neraskidivi Da podjem s tobom ja znam ne bi htjela Moram se boriti, moram sa tim